Obiteljski centar Varaždinske županije

Prijava

Prijavite se

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me!

"Invaliditet i izvori podrške"

Invaliditet i izvori podrške

 

Jedan od najznačajnijih pokazatelja razvijenosti društva jest briga za najranjivije skupine građana. Takve osobe, s manjim ili većim oštećenjem, ne mogu postići rezultate i ispuniti kriterije koje nameće suvremeni čovjek, koji se razvojem znanosti, tehnike, medicine, komunikacije toliko osamostalio i postao moćan. U svijetu u kojemu je ideal imati, a ne i biti, odnosno živjeti i uživati, osobe s invaliditetom teško se uspijevaju izboriti za svoja prava, štoviše, da ostvare svoje ljudsko dostojanstvo i ravnopravno mjesto (Košćak, 2003.).

 

Socijalna podrška je vrlo značajan činitelj u obitelji osoba s invaliditetom. Oblici socijalne podrške razlikuju se ovisno o tome radi li se o formalnoj podršci, što je daju profesionalci ili neformalnoj, što je daju članovi obitelji, prijatelji i susjedi. Također postoji i instrumentalna podrška, npr. briga civilnog i društvenog sektora, financijska, materijalna i emocionalna podrška u obliku prihvaćanja i priznanja te kognitivna podrška pružanjem informacija, informiranjem o raznim oblicima pomoći i rješavanjem problema (Leutar i sur., 2008.).

 

Izvore formalne podrške možemo definirati kao razne oblike pomoći države u novcu ili uslugama, dok su neformalni izvori podrške (financijska, materijalna, praktična i emocionalna) zapravo pomoć primljena od članova obitelji, prijatelja, rodbine, susjeda, obitelji koji imaju člana s invaliditetom i sl. Čovjek je socijalno biće što znači da interakcija s drugim ljudima predstavlja jednu od čovjekovih potreba. Osobe s invaliditetom se po tom pitanju uopće ne razlikuju od ostatka populacije, samo što je njima ponekad teže uspostaviti takve odnose jer se pred njima nalaze dodatne prepreke. Osim toga, njima je potrebna i druga vrsta pomoći kao što je pomoć pri nekim aktivnostima, njega i skrb.

 

Izvori podrške

 

Obitelj

Svaki čovjek ima neotuđivo pravo u punini izraziti svoju ljudskost i ostvariti se kao osoba. Svi se slažu da je najhumanija briga za čovjeka ona koja mu omogućuje život u primarnoj sredini, u obitelji. Osiguranje normalnog razvoja djece i ostalih članova obitelji jedna je od najvažnijih zadaća obitelji. Obitelj najčešće svojim angažmanom doprinosi poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom i mjesto je rješavanja nastalih problema (Košćak, 2003.).

 

Prijateljstvo

Prijatelji su važan dio socijalne mreže osoba s invaliditetom i izvor podrške uz članove vlastite obitelji. (Leutar i Štambuk, 2007.). Prijateljstva su veoma važan dio života, odnos u kojem vlada povjerenje, mogućnost iskazivanja svojih osjećaja bez straha od osude, uzajamno razumijevanje i empatija te uživanje u međusobnom društvu. Osobe s invaliditetom i njihove obitelji su u jako nepovoljnom položaju, i ekonomski i socijalno, te proživljavaju veliku razinu socijalne izolacije.

 

Udruge osoba s invaliditetom

Značajan dio dobrovoljnog sektora u Republici Hrvatskoj čine i udruge osoba s invaliditetom. Postoji veliki broj udruga osoba s invaliditetom koje se razlikuju po vrstama i načinu organiziranja (Leutar, 2007.). Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, posebno udruga, pridonio je osnivanju i nastanku brojnih udruga osoba s invaliditetom. O prepoznavanju važnosti neprofitnog sektora svjedoči i podatak da je velik broj osoba s invaliditetom uključeno u rad neke udruge. Udruga im pomaže u smislu mjesta na kojem se mogu družiti i kontaktirati s ostalim članovima, zatim savjetovanje kada je najčešće riječ o informiranju i upoznavanju s njihovim pravima te načinima i mogućnostima njihova ostvarivanja kao i povlastica na temelju članstva u udruzi. Udruge osoba s invaliditetom pridonose integraciji osoba s invaliditetom u tokove društva i kroz zajedništvo utječu na sustav da on bude u službi pojedinca (Raos i Svaguša, 2009.).

 

Centar za socijalnu skrb

Centri za socijalnu skrb pružaju različite usluge i novčana davanja osobama s invaliditetom kao jednoj od kategorija korisnika. Centri imaju ulogu posrednika između osoba s invaliditetom i ostvarivanja prava koja su im zajamčena u sustavu socijalne skrbi. Na nezadovoljstvo uslugama utječu i simbolična novčana davanja koja su nesrazmjerna životnim troškovima. Porast životnih troškova obilježen je trajnim porastom, dok davanja iz socijalne skrbi godinama ostaju nepromijenjena (Leutar i sur., 2008.).

 

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom

Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom može pružiti informaciju i pomoć pri uključivanju na tržište rada i pružiti informacije o pravima osoba s invaliditetom. Ured je osnovan 2008. godine te je dužan podnijeti prijavu nadležnom državnom odvjetništvu za svaku diskriminaciju, nasilje, zlostavljanje ili izrabljivanje osobe s invaliditetom. Jedna od glavnih zadaća Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom je skrb o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom te o suzbijanju svih oblika diskriminacije zbog invaliditeta.

 

Vjerske zajednice

Obitelji mogu pronaći svoju snagu u suočavanju s invaliditetom kroz vjeru u Boga. Od župne zajednice se očekuje da prihvatiti obitelj, hrabri ju u prihvaćanju invaliditeta, a zatim pomaže u daljnjem procesu rasta i razvoja na ljudskom i vjerskom planu. Ta uloga i dužnost župske zajednice može biti materijalna pomoć, ali i duhovna u smislu “dijeljenja radosti i žalosti“. Vjerske zajednice bi trebale obiteljima koje ih trebaju dati adekvatan način podrške kroz druženja, savjetovanja, provođenja slobodnog vremena i sl. (Košćak, 2003.).

 

Rezultati istraživanja Leutar i Štambuk (2007.) pokazuju kako je većina ispitanika zadovoljna podrškom i razumijevanjem koje dobivaju od svoje obitelji, ponajviše od djece i supružnika, vlastitih roditelja, prijatelja i rodbine, što se može povezati s činjenicom da je to dio njihove svakodnevnice i da otvoreno razgovaraju o problemima unutar obitelji. Podršku izvan obitelji smatraju nedovoljnom (od državnih, županijskih i lokalnih vlasti).

 

Zato bi društvo trebalo imati više obzira prema osobama s invaliditetom i problemima koje imaju njihove obitelji. Suradnjom udruga, Crkve i lokalne zajednice moglo bi se uspješnije pristupiti rješavanju problema u obiteljima osoba s invaliditetom. Također, Društvo, kao i razne udruge nedovoljno pozornosti posvećuju poticanju osoba s invaliditetom na aktivniju ulogu, a predstavnici političkih elita ne prepoznaju u osobi s invaliditetom kreatora pametnih i korisnih ideja već isključivo osobu koja treba pomoć (Košćak, 2003.). Same osobe s invaliditetom su često nedovoljno informirane o svojim mogućnostima kroz aktivnije sudjelovanje u javnom životu i prilikama za promjenu.

 

Nameće se potreba boljeg formiranja obiteljske i socijalne politike prema osobama s invaliditetom koja će stvoriti uvjete u društvu za bolje usklađivanje potreba, osigurati materijalne uvjete života, raznovrsnost i dostupnost servisa za osobe s invaliditetom i članove njihovih obitelji te veću informiranost o pravima i mogućnostima samoostvarenja osoba s invaliditetom.

 

 

Martina Kovačić Lesar

 

Izvor:

  1. 1.Košćak, D. (2003). Položaj i vrednovanje osoba s posebnim potrebama u društvu i Crkvi. Posjećeno 09.12.2013. na mrežnoj stranici Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Teologije u Rijeci: http://www.rijeka.kbf.hr/data/Polozaj_i_vrednovanje_osoba_s_posebnim_potrebama.pdf
  2. 2.Leutar, Z., Ogresta, J. & Milić Babić, M. (2008). Obitelji osoba s invaliditetom i mreže podrške. Zagreb: Pravni fakultet.
  3. 3.Leutar, Z.& Štambuk, A. (2007). Invaliditet u obitelji i izvori podrške. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 43 (1), 47-61.
  4. 4.Raos, A. & Svaguša, M. (2009). Osobe s invaliditetom – ravnopravni građani. Split: Mreža udruga osoba s invaliditetom Dalmacije.