Obiteljski centar Varaždinske županije

Odlazak u školu je velik dan za svako dijete. On znači nešto novo, važno i „veliko“ pa i dijete ima osjećaj da i samo postaje veoma značajno. No, to novo je i nepoznato, možda opasno i zato ga se djeca pomalo plaše, osjećaju nelagodu.
Da bi odlazak u školu bio praćen sa što manje nelagode, korisno je s djetetom razgovarati o njemu. U razgovoru se mogu ispričati šaljive zgode, koje su se desile djetetu poznatim osobama, ugodne događaje vezane uz učitelje i učenike iz škole. To će pomoći stvaranju pozitivnih očekivanja djeteta, bez obzira da li tek prvi put ide u školu ili je iskusan školarac. Korisno je u razgovor uključiti pokoje starije dijete s pozitivnim stavom o školi. S njim se može razgovarati o pripremi školskog pribora i torbe, koliko vremena je potrebno da se dođe do škole, koji put do škole je prikladan. Tako starije dijete može pomoći u  stvaranju predodžbe o izgledu unutrašnjosti škole, načinu odvijanja nastave, poželjnim obrascima ponašanja: kako se odnositi prema učitelj-icama/ima, drugoj djeci, kako pratiti nastavu, pisati domaće zadaće, učiti…
Ovakav razgovor se može pretvoriti u „igru škole“. Dijete tako stvara zamislivu, jasniju, stvarniju  sliku o tome što ga čeka, vježba ponašanja u „školskoj“ situaciji i smanjuje stupanj zabrinutosti zbog neizvjesnosti , pa tako i nelagode, koja ga očekuje. Štoviše, dijete osjeća da je „veliko“ ( odraslo) i važno „ jer zna sve o tome“. Starije dijete, iskusan školar-ac/ka, se pri tome priprema u mislima. Usput može i ponoviti ponešto gradiva.  Ono ujedno poboljšava svoju sliku o sebi kroz ulogu mentora mlađeg djeteta. Osjećaj samopouzdanja povećat će i zajednički odlazak u kupovinu knjiga, torbe , pribora, odjeće i obuće potrebne za školu.

Prilikom izbora stvari dobro je jasno odrediti granice pregovarajući s djetetom. Važno je usklađivanje potreba, želja i roditeljskih mogućnosti. Ni u čemu ne treba pretjerivati. Pretjerivanje nam ionako umanjuje osjećaj radosti! Ova situacija je ujedno prilika da se nabava neke manje potrebne stvari odgodi . Time se otvara mogućnost za vježbanje odgađanja postizanja cilja, vježbanje strpljivosti. Može se ponuditi da dijete samo zaradi tu stvar ili ona može predstavljati ideju za poklon povodom nadolazećeg blagdana. Sudjelovanje u kupovini stvari daje mogućnost za odgovornije ponašanje prema kupljenim stvarima jer je dijete samo ulagalo trud u njihovoj nabavi i one su upravo ono što je u skladu s njegovim željama. Da prvog dana ne bi bilo zbrke  i frke , može se pomoći djetetu da pripremi torbu i odjeću koju će trebati prvog dana. Ovo je osobito korisno za djeci koja nisu polazila vrtić. Takva se navika može steći vježbanjem nekoliko dana prije početka nastave pa će odlasci u školu biti manje stresni i za dijete i za roditelje. I iskusnim školarcima će dobro doći da se vrate na vrijeme u uobičajen ritam ili da ga možda malčice poprave.

Dobro je provjeriti i koliko vremena treba za spremanje i put do škole te početak priprema uskladiti s početkom nastave. Da se odredi vrijeme potrebno pojedinom djetetu, može pomoći igra „ kao da već ideš u školu“ u kojoj se glumi spremanje za školu. Pri tom se može dogovoriti vrijeme buđenja, održavanja osobne higijene i oblačenja, doručka i spremanja i odlaska u školu. Dobro je dogovoriti tko će prvih dana pratiti dijete do škole ( odrasli, starija djeca, djeca iz škole, prijatelji), tko će ga dočekati. Pri tom je važno držati se dogovora i ispuniti svoj dio . Kada se vidi da dijete zna put, može ga se pustiti da samo proba doći do škole. Pri tome ga odrasla osoba slijedi na dovoljnoj udaljenosti da je dijete ne primijeti, a da ona može uskočiti u slučaju da zatreba, sve dok se ne uvjeri da je dovoljno pažljivo da može ići samo ili s drugom djecom. Upoznavanje puta do škole može poslužiti i za upoznavanje školskog dvorišta, pa možda i školske zgrade, učitelj-ica/a, pokojeg djeteta iz škole ili budućeg razreda. Sve je lakše kada netko poznat sjedi kraj tebe, kad znaš što te čeka i što se očekuje od tebe!

Nadam se da će ovi savjeti pomoći da prvi dan u školi da mogućnost svakom djetetu da pokaže kako je „veliko“ i važno te da će škola biti mjesto na kojem će to potvrđivati iz dana u dan!